O nezaposlenosti ili kako je riješiti?
Kad bi barem neki pročitali, bila bih sretna, a kad bi neki i primijenili ovo - uh, uh, very very happy.
Tekst je dio iz knjige Rene Egli, OTLA princip, koji nudi način kako riješiti problem nezaposlenosti. Pročitajte i razmislite o tome, oslobodite svoju kreativnost:
"I mi se još čudimo problemima, s kojima se čovječanstvo, a i pojedinac, bori.
Jedan od tih problema je, primjerice, na daleko rasprostranjena nezaposlenost. I to je jedan od vrlo dobrih primjera naše nesposobnosti da samostalno i logično razmišljamo. Uvijek iznova se predlaže da se radi manje sati tjedno, kako bi se raspoloživ posao podijelio na više ljudi. Ovo nema ničeg, ali baš ničeg zajedničkog s realnošću i s tisućgodišnjim iskustvom. Iza tog prijedloga nalazi se ideja, da je količina posla ograničena. A to ne odgovora stvarnosti. Ali u skladu je, naravno, s našim ograničenim načinom mišljenja. Očito više nismo sposobni predočiti sebi, da je količina posla neograničena. Čovjek je onaj, koji kreira posao. Ali sigurno ne time da manje radi, nego time što je kreativan. Količina posla nije izvana zadana, nju stvaramo mi sami. Našim ograničenim načinom razmišljanja i uslijed naše ideje, daje posao nešto loše te ga treba po mogućnosti reducirati, stvarno nam je uspjelo smanjiti količinu posla. I sada se tužimo na nezaposlenost. S logikom to ima jako malo veze. Mi ne možemo godinama posao prikazivati kao nešto loše - boreći se za smanjenje radnog vremena - i misliti, da to neće imati posljedica. Mi smo sada naime postigli ono, što su neki ljudi očito htjeli manje posla. Da bi to moglo dovesti do nezaposlenosti, to, naravno, nitko nije pretpostavljao. Mi sada samo žanjemo ono, što smo godinama sijali. Toliko jednostavne su zakonitosti.
Sjetimo se samo Edisonovih pronalazaka (električna sijalica) i Fordovih (tekućih traka). Time je stvoreno milijune radnih mjesta. Ali ne trebamo ići toliko daleko unatrag. Sjetimo se švicarske industrije satova i vrste satova "Swatch". To je stvarno bilo kreativno postignuće, koje je održalo radna mjesta i čak stvorilo nova. Ali što je danas glavna tema u poduzećima? Smanjenje proizvodnih troškova, a time i smanjenje broja zaposlenih. To nema veze s nedostatkom posla, već je to nedostatak kreativnosti i fleksibiliteta. Ne radi se o tome da se određena, ograničena količina rada nanovo podijeli, radi se o tome da treba stvoriti novu količinu rada. No za ovo je potrebno nešto fantazije, nešto kreativnog razmišljanja. Očito je ovo teže, nego jednostavno govoriti o preraspodjeli posla.
U redukciji radnog vremena u svrhu rješavanja problema nezaposlenosti krije se još jedna nelogičnost. Ako namještenici manje rade, poduzetnik manje zarađuje osim, ako namještenici u odgovarajućoj mjeri manje zarađuju. No ako namještenici manje zarađuju, oni će i manje konzumirati. A smanjenim konzumiranjem, sasvim sigurno, nije moguće riješiti problem nezaposlenosti. Treba se dogoditi upravo suprotno. Namještenici bi trebali više raditi za isti novac. Samo u tom će slučaju poduzetnici više zarađivati; a ako poduzetnici više zarađuju, zaposlit će više namještenika, sve drugo je iluzija. Osim toga će poduzetnici više investirati, što više zarađuju. A i to pospješuje ekonomski napredak. Više rada za isti novac; to bi bilo socijalno. Manje rada uz manje posla nema ničeg zajedničkog sa "socijalnim" i pogoršava nezaposlenost. Ako stvarno želimo sami sebe upropastiti, tada je sasvim dovoljno da zahtijevamo manje posla uz istu plaću.
Nama su nužno potrebni ljudi, koji su sposobni misliti samostalno i neovisno od bilo kakvih dogmi. Ljudi, koji ne preuzimaju postojeće misaone forme te se bez razmišljanja njima dalje služe, već ljudi koji su sposobni da postojeće ideje dovode u pitanje. Na sreću, uvijek su postojali ljudi koji su za tako nešto bili sposobni. Općenit primjer takvog čovjeka bio je Kristofor Kolumbo. On je bio skoro osuđen kao heretik, jer se usudio misliti ono što danas svako dijete zna. Zemlja je okrugla. U ono vrijeme je to bila čudovišna pomisao. I danas postoje ljudi koji misle "čudovišne" misli. No imajmo na umu, da će takve misli već za koju godinu možda već biti "normalne". (Rene Ogli, OTLA princip)
Primjedbe
Objavi komentar